Poslije jednog silovitog sudara njih dvojice Lučić je ostao da leži nepomično na travi, a prisebni Jović znao je da mora hitno intervenisati. Iskusni čuvar mreže Bijeljinaca ne sjeća se najbolje svih detalja pošto je za trenutak izgubio svijest, ali zna da mu je Jović pritekao u pomoć. Pitanje je kako bi se sve završilo da Jović nije bio priseban.
– Izgleda da je udarac bio toliko jak da sam se odmah onesvijestio. Kada sam progledao, vidio sam nekoliko unezvijerenih saigrača, Jovića, ali i još fudbalera Zrinjskog koji su se uplašili za moje zdravlje i sve to nekako su panično posmatrali. Na sreću, sve se završilo u najboljem redu i poslije nekoliko minuta bio sam spreman da nastavim meč. Inače, u karijeri sam se dosta puta sudario sa protivničkim igračima, ali mi se nikada nije desilo da izgubim svijest. Zato bih još jednom zahvalio Joviću koji mi je možda i spasio život – rekao je Lučić.
Ofanzivac Zrinjskog malo detaljnije je opisao situaciju.
– Bila je to ničija lopta na koju smo obojica krenuli. Lučić se malo previše sagnuo, a ja se nisam mogao zaustaviti i kukom sam se zabio u njega. Odmah sam primijetio da je izgubio svijest. Vidio sam da mu tijelo ima nepravilan položaj i da ne miče rukama. Znao sam da moram hitno reagovati. Okrenuo sam ga na stranu, nekako sam uspio da mu izvadim jezik i snažno sam zagalamio. Tada sam primijetio da malo reaguje i da je otvorio usta. Tu su se ubrzo našli i njegovi saigrači Alem Merajić i Domagoj Franić, pritrčala je i ljekarska služba Radnika i sve se srećno završilo – u jednom dahu ispričao je 26-godišnji Jović.
Bivši fudbaler Borca rekao je da će ovaj momenat pamtiti do kraja života.
– Ni sam nisam svjestan odakle mi tolika prisebnost. Do sada nisam imao priliku da bilo kome pomognem na ovakav način. Drago mi je što je na kraju sve dobro ispalo i što sam uspio da pomognem Lučiću – dodao je Jović te naglasio da je nekoliko puta u karijeri dobio snažne udarce u lice – laktom, glavom ili loptom, ali da se nikada nije desilo da izgubi svijest.
(glassrpske.com)
