Pregršt knjiga i sportskih publikacija je napisano o velikoj historiji “Bordo beba“ sa Koševa. Duga i svijetla tradicija kluba je prožeta istinskim vrijednostima i legendama.
U jugoslovenskom klupskom fudbalu pojam “velika četvorka“ je svima poznat. U periodu između 1946. i 1991. Crvena zvezda, Partizan, Hajduk i Dinamo su zajedno osvojili 40 od ukupno 45 prvenstava Jugoslavije. Jasno je onda da u takvoj konkurenciji je vrlo teško bilo biti i u vrhu tabele, a kamoli doći i do nekog trofeja. Fudbalerima Sarajeva to je uspjelo čak dva puta.
Bordo-bijeli su prvi puta postali prvaci Jugoslavije u sezoni 1966/67. te ostvarili plasman u finale Kupa Maršala Tita. Druga šampionska generacija Sarajeva došla je u sezoni 1984/85. kada je titula osvojena sa četiri boda prednosti ispred splitskog Hajduka.
Tako je Sarajevo postalo prvi tim izvan “velike četvorke“ sa dvije titule prvaka Jugoslavije. Kasnije će taj podvig ponoviti još samo Vojvodina, koja je 1989. osvojila svoju drugu titulu.
Po mnogima, generacija Sarajeva sa sredine osamdesetih je i najbolja u klupskoj historiji. Takvoj elaboraciji u prilog idu i ove činjenice. Na kraju šampionske sezone 1984/85. Predrag Pašić proglašen je za najboljeg fudbalera Jugoslavije, Miloš Đurković za najboljeg golmana, Husref Musemić je bio najbolji strijelac sa 19 pogodaka, a Boško Antić najbolji trener.
(Mirsad Starčević/Sportske.ba)