Nisu sve utakmice napravljene da se završe. Neke se, nažalost, pretvore u oproštaj.
U Lučanima se danas nije igrao fudbal – tamo se gasio jedan ljudski život. U 22. minutu, dok je lopta još imala smisla, dok su navijači vjerovali u još jednu običnu subotu, pored klupe se srušio Mladen Žižović. Ćiro Blažević je govorio da bi mu najljepša smrt bila na trenerskoj klupi. Gdje trenerima prođe život. Mlade je bio sjajan taktičar, fudbalski zanesenjak iz Rogatice. Srušio se tiho, bez dramatičnog pokreta, kao da je samo htio malo odmoriti. Ali fudbal zna biti surov – čovjek može pasti na travu koju je gradio cijeli život, a da se više nikada ne podigne.
Tragedija u Lučanima, preminuo Mladen Žižović, utakmica Mladost – Radnički odmah prekinuta. pic.twitter.com/oOGnZiTOfW
— Aleksandar Ilić (@aleks89ilic) November 3, 2025
Suze igrača Radničkog 1923
Sanitetska kola su jurila, tribine zanijemile, igrači su čupali kosu…Utakmica je nastavljena. Ali već tada se znalo – fudbal je izgubio mnogo više od tri boda. A, onda je stigla vijest. Ona koja para srce. Ona zbog koje čovjek zanijemi. Utakmica je prekinuta, a igrači su pali na koljena. Njihove suze bile su jače od svih sirena na stadionu.
Mladen Žižović, 44 godine. Trener, taktičar, fudbaler, čovjek. Otac troje djece. Njegova treća utakmica na klupi Radničkog bila je i posljednja. Iza sebe je ostavio terene u Bijeljini, Mostaru, Skoplju, Tirani, Banjoj Luci. Ostavio je pobjede, titule, poštovanje. Bio je tih, nenametljiv, a opet fudbalski fanatik. Budućnost fudbala, ne bosanskohercegovačkog, nego regionalnog, evropskog.
Počeo je kao vezista u Mladosti iz Rogatice, završio karijeru u Radniku, pa odmah ušao u trenerski posao – jer takvi ljudi ne znaju živjeti daleko od lopte. Gdje god je radio, ostavljao je red, znanje i mir. Nikada skandal, uvijek kultura. I zato je fudbalski svijet danas siromašniji. Da je bogdo bio glasniji, da je izbacivao iz sebe sve što mu dušu muči, a ne skupljao u sebi svaku emociju.
Uspjeh sa Borcem je podvig vrijedan poštovanja
Njegov posao u Banjoj Luci, sve što je postigao s Borcem u Konferencijskoj ligi, dio je historije. Mladen je postavio visoko letvicu, izborio je nokaut-fazu, prezimio u Evropi, što je doseg vrijedan poštovanja.
Umro je na terenu, s loptom u blizini, sa ekipom koju je vodio, sa snovima koje nije stigao završiti. Nije dato svakome da ode tamo gdje je najviše volio biti.
Mladen je bio predodređen za velike fudbalske stvari. Sigurno ga je čekala i klupa reprezentacije, velike lige, jake utakmice, svjetla pozornice.
Ostaće sjećanje na dobrog trenera i još boljeg čovjeka. I zato tuguje cijeli region.
(Sportske.ba)
