Proteklih dana kao na traci stizale su loše vijesti o povredama reprezentativaca BiH, neke su srećom manje ozbiljne, ali nažalost, Svjetsko prvenstvo će zbog povreda propustiti Amir Hadžiahmetović i Adrian Leon Barišić.
Dobre vijesti su da će Edin Džeko biti spreman za Mundijal, kao i da nedavna povreda Seada Kolašinca ipak nije ozbiljnije prirode. Osim toga, punim intenzitetom trenira i Haris Hajradinović pa je svakako očekivati da bude među putnicima na svjetsko prvenstvo.
Zadnja linija selektoru izaziva glavobolje
Kada je u pitanju zadnja linija, odnosno stoperske pozicije, situacija je pomalo zabrinjavajuća.
Redovan član startne postave, Nikola Katić je povrijeđen i pitanje je da li će do kraja sezone uopće nastupiti u dresu Schalkea. Katić će skoro pa sigurno putovati na Mundijal ali ostaje nepoznanica u kakvom stanju i koliko će biti spreman za prvih 11.
Osim Katića, rovit je Dennis Hadžikadunić koji za Sampdoriu nije nastupio u posljednjih pet utakmica, što je itekako razlog za uzbunu.
Definitivno je zbog povrede otpao stoper Brage, Adrian Leon Barišić.
Nihad Mujakić u turskom Gazaintepu minutažu skuplja na kapaljku, te je u posljednjih pet susreta upisao svega 13 minuta.
Od standardnih prvotimaca, redovno nastupaju jedino Tarik Muharemović (Sassuolo) i Stjepan Radeljić (Rijeka). Činjenica da selektor Barbarez ostaje na svega dva stopera koja imaju kontinuitet nastupa itekako može biti zabrinjavajuća, a povrh svega, i Muharemović i Radeljić su ljevaci.
Arjan Malić i Jusuf Gazibegović su opcija, ali…
Kao jedna od opcija preostaje Arjan Malić, koji po vokaciji jeste stoper ali u svom Sturmu mnogo češće nastupa na poziciji desnog beka. Svakako alterntiva Dediću na desnom beku može biti Malićev suigrač, Jusuf Gazibegović.
No, opet ostaje mnogo upitnika u zraku: prvi koliko je hrabro osloniti se samo na Malića (koji je češće desni bek) kao prvu alternativu stoperima.
Dakle osim Radeljića i Muharemovića, selektoru kao opcije ostaju Katić za kojeg trenutno niko ne može prognozirati u kakvom će biti stanju i Malić koji više nastupa na beku, nego na stoperu. Pozicija desnog stopera ostaje goruća!
Hoće se silom prilika vratiti Anel Ahmedhodžić? Teško bez javnog izvinjenja
Svakako, idealna opcija na desnom stoperu bio bi prvotimac nizozemskog Feyenoorda, Anel Ahmedhodžić, ali itekako ostaje pitanje koliko je to uopće realno?
Nikakva tajna nije da bi se Ahmedhodžić sutra vratio u reprezentaciju, što je sasvim jasno iz čestitke koju je uputio reprezentativcima nakon plasmana na Svjetsko prvenstvo.
Na društvenim mrežama svakako se već počelo špekulisati i da je javno pomirenje sa ocem Mirsadom uvertira pred povratak u reprezentaciju, no, ne mislimo baš da porodični odnosi i privatne stvari imaju bilo kakve veze s tim hoće li ili neće neko biti dio reprezentacije.
Šansa možda i postoji ali minimalna i vjerujemo da je loptica trenutno upravo kod Anela. Poznavajući dosadašnje metode stručnog štaba, teško je očekivati da će ga sami pozvati, kako zbog prekršaja zbog kojeg je „prekrižen“, tako i zbog pitanja kako bi ga prihvatila svlačionica u ovom momentu, a jasno je da selektor na Mundijalu želi imati pozitivnu atmosferu unutar ekipe.
Kad kažemo da je loptica kod Anela, ako postoji i promil šanse, onda bi Anel trebao biti taj koji će se „posuti pepelom“ i uputiti prije svega javno izvinjenje, a vjerovatno bi to morao uraditi i privatno, ponaosob, svakom članu stručnog štaba i saigraču. Takav potez možda bi i pokrenuo razmišljanja o eventualnom povratku koji svakako ima veće šanse u momentu kada bi Anel zaista bio potreban.
Pokojni Ćiro znao bi kako riješiti ovakve situacije
Za takve i slične slučajeve, svojevremeno je majstor bio pokojni Ćiro Blažević. Vrlo teško je prelazio preko svojih uvjerenja niti je kada pogazio svoju riječ ili autoritet što je najbolje osjetio Cvitanović kada nije sa Hrvatskom putovao na Mundijal 1998. i time propustio osvojiti medalju. Iako će godinama poslije žaliti i sam Blažević koji je bio uvjeren da bi sa Cvitanovićem bio prvak svijeta, uvijek je govorio da ne bi promjenio svoju odluku, ali da itekako žali zbog Cvitanovićevog neposluha.
Međutim, imao je Ćiro i drugih, tajnih metoda, pa kada je znao da mu neko treba a da ne prekrši svoj autoritet, često je privatno i tajno nagovarao kapitene da kontaktiraju „otpisanog“ sa ciljem da ga nagovore da se izvini stručnom štabu i saigračima, a zatim kada bi i sami igrači pokretali agitiranje sa ciljem povratka „otpisanog“, Ćiro je znao da će dobiti što želi – igrača koji mu treba, ali opet čuvajući svoj autoritet pa je igračima u reprezentaciji jasno stavljao do znanja da ga vraća samo jer su se oni izborili za istog. Tako je jednim potezom čuvao svoj autoritet ali i mir u svlačionici. Međutim, zbog svega što je radio i njegovih metoda, Ćiro Blažević bio je vjerovatno jedinstven primjer u svijetu fudbala.
Da li bi Barbarez i Spahić trebali posegnuti za Ćirinom taktikom, ne znamo i ne želimo u to ulaziti, ali da treba biti mudar, sa ciljem dobijanja najboljih karti sa stola, itekako…
Mirza Kusturica
