NBA sezona noćas je doživjela svoju završnicu. Los Angeles Lakersi stigli su do svoje sedamnaeste titule prvaka i tako se izjednačili sa svojim ljutim rivalima, Boston Celticsima, na prvom mjestu najtrofejnije franšize u ligi. Lakersi su u ulozi favorita uspjeli savladati Miami Heat, okončavši seriju u šest utakmica.
Ekipa iz Los Angelesa, vrhunskom timskom odbranom i brzim poenima iz tranzicije, predvođena najboljim košarkašem današnjice- LeBronom Jamesom, stigla je do prstena. Ipak, mnogi stručnjaci smatraju da je upravo poraženi Miami od restarta sezone igrao najljepšu timsku košarku u Orlandu. Najveće zasluge za takva priznanja ima trener Erik Spoelstra, koji je svojim širokim spektrom napadačkih i defanzivnih akcija uveo svoje igrače u sistem, izvukavši iz svakog pojedinca korist za ekipu. Koliko god Miami igrao sjajnu timsku košarku, jednog čovjeka je neophodno izdvojiti. Ime mu je Jimmy Butler.
Butler je u Heat stigao na ljeto prošle godine kao slobodan igrač. U međuvremenu je odigrao sezonu karijere, podizavši svoje statističke parametre kroz čitav tok doigravanja. Igrači su u njemu pronašli lidera što se vrlo brzo osjetilo i na parketu. Butler je predvodio svoju ekipu do NBA finala, u kojem skoro da nije imao ni prilike za predah (u petoj utakmici odmarao čitavih 49 sekundi). Jimmy je učinio da ga svi vole i poštuju, što nekad i nije bio slučaj.
Butler je odrastao bez oca, koji je napustio porodicu dok je Jimmy još bio beba. Već u trinaestoj godini majka ga je odlučila izbaciti na ulicu, uz tvrdnju da joj se nije dopadao njegov izgled. Tako je trinaesogodišnji dječak postao beskućnik. Godinama su mu prenoćište osiguravali prijatelji, dok ga jedna sedmeročlana porodica, teškog materijalnog stanja, nije odlučila usvojiti. Tako je Jimmy dobio priliku za bolji život i uskoro se našao na Marquette koledžu sa kojeg se nametnuo Chicago Bullsima.
Njegov ulazak u ligu prošao je gotovo neopaženo, a Butler je počeo izrastati u pravu opasnost po protivnike na obje strane parketa. Ipak, njegova epizoda u Chicagu nije imala sretan kraj. Butler je postao previše bučan za svlačionicu i zbog toga je razmijenjen u Minnesotu Timberwolvese.
Dobro je poznata njegova izjava pri odlasku: “Tamo ljudi ne rade naporno kao ja, ali očekuju istu nagradu na terenu. Rekao sam im, trener ili ja. Sretno im s njim”.
Ako se period proveden u Chicagu nije završio dobro po Jimmya, šta tek reći za epizodu u Minnesoti. Nije uspio izdržati pune dvije sezone a da ga navijači ne zamrze. Kap koja je prelila čašu bila je Butlerova izjava u kojoj je mlade talentirane saigrače, koji su bili smatrani zvijezdama ekipe, nazvao grupom nonšalantnih dječaka.
Nova destinacija bila je Philadelphia u kojoj se zadržao tek jednu godinu prije nego li je krenuo put Miamija. Stalno je naglašavao kako u Philadelphiji nema poretka i hijerarhije što ga je činilo veoma nesretnim i usamljenim.
NBA svijet smatrao je da je Butler glavni krivac za sve probleme s kojima se susretao kroz karijeru. Bio je etiketiran kao kancer za svlačionicu od strane navijača ali i nekih bivših saigača. Ako nas je pandemija koronavirusa nešto naučila, to je činjenica da su svi bili u krivu po pitanju Jimmy Butlera. Odigrao je sjajnu sezonu ubijedivši sve u suprotno. Na koncu toga, postao je i prvi košarkaš ikada koji je u jednoj utakmici finala nadmašio LeBrona Jamesa u poenima, skokovima i asistencijama.
Nakon poraza u šestoj utakmici, Butler se oglasio putem društvenih mreža, zahvalivši se čitavoj organizaciji Miamija na sjajnoj sezoni. Na kraju poruke, kratko je poručio: “Bolje vam je vjerujte da ćemo se vratiti”. Dojam je da je svijet konačno upoznao Jimmya Butlera.
Piše: Adi Šovšić