Nakon ko zna koliko godina sreli su se na terenu. U trening centru FK Sarajevo. Na terenu
iako su već neko vrijeme nogometni umirovljenici.
Devedesetih su godina slovili kao najveći talenti u Evropi. Da, u Evropi! Jednog su pratili, skenirali i lovili evropski velikani, a drugi je kao “tinejdžer” zaigrao za Bayer iz Leverkusena.
U to vrijeme, ranih devedesetih, menadžerom se zvao ko god je znao i umio izraditi vizit karticu.
Ne postoji menadžer koji nije želio zastupati Alena Škoru i Anela Džaku.
Zajedno su rasli, trenirali, a onda su im se putevi razišli. Škoro je neko vrijeme stao u Sarajevu, a Vladavić, kojem će kasnije, zbog “starateljskih” razloga prezime promjeniti u Džaka, zaigrao je u Bundesligi. Bio je među prvotimcima “apotekara” kada su igrali finale Lige prvaka.
Prošao je Anel njemačke mlađe selekcije. U bh.reprezentaciju silno ga želio tadašnji selektor U 21 BiH Šener Bajramović. Kasnije će igračku klasu Džaka potvrđivati u Koblenzu i Kaiserslauternu.
Ni Škorin put nije bio lagan. Naprotiv. Priča za film. Sarajevo, pa “bijeg” u Italiju, potom privremeni boravak u Sloveniji. S predugovorom za Veneciju nastupao je za Olimpiju, potom potpisao za slavni Olimpik iz Marseja.
Njegov je igrački “karton vodio” Rašo Bebić čuveni menadžer i nekadašnji golman Sarajeva i španskih klubova. Koji je radio za jednu moćnu menadžersku agenciju. U kojoj je bio i Ksavijer Klemente. Upravo je Klemente želio i dobio Škoru…
Nakon Marseja Alen je igrao za desetak klubova i vratio se kući. Zauvjek. Njegov put nastavlja sin Anas, kažu najveći talent što se rodio na ovim prostorima.
I tako, nakon dvadesetak godina Alen Škoro i Anel Džaka sreli su se kao skauti dva moćna kluba. Škoro u Sarajevu, Džaka u Bayeru. Bez mrlje u karijeri. I jedan i drugi sa zavidnom reputacijom u nogometnom svijetu.Vrsni igrači i ljudi. Lijepo ih vidjeti ponovo na terenu. U bordo domu…
S. R.
