Safet Sušić i Mehmed Baždarević ušli su u historiju reprezentacije BiH. Legendarni igrač FK Sarajevo i francuskog PSG-a prvi je stručnjak koji je reprezentaciju Zmajeva odveo na neko veliko takmičenje. Bilo je to Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine. Sa druge strane popularni Meša, nekada najveća radilica u FK Željezničar, osvojio je prvi i jedini trofej sa reprezentacijom BiH u njenoj historiji – Kirin Kup u Japanu 2016. godine. I dok se Sušić i ne može pohvaliti nekim drugim trenerskim uspjehom, Baždarević je uvodio ekipe Istresa i Grenoblea u prvu Ligu Francuske, te je i dobitnik nagrade za najboljeg trenera francuske druge lige 2004. godine, piše portal Korner.ba.
Ekipa Korner portala već je detaljnije istraživala učinak bh. selektora, kao i trenere koji su osvajali Premijer ligu BiH u njenoj novijoj historiji.
Ovoga puta bavili su se radom bosanskohercegovačkih trenera i broju osvojenih titula. Na početku moramo spomenuti trenera iz BiH koji je osvojio najviše titula, ali kao pomoćni trener. Naime, Boro Primorac, desna ruka Arsena Wengera u Arsenalu u proteklih 21 godinu osvojio je 17 titula u ovom klubu.
Trener svih trenera, Miroslav “Ćiro” Blažević, hrvatski stručnjak rođen u Travniku osvojio je 10 titula. On je radeći u Švicarskoj i Hrvatskoj osvajao trofeje sa Sionom, Grasshoppersom, Dinamom i Hajdukom. Pred sam kraj trenerske karijere uveo je i tuzlansku Slobodu u Premijer ligu BiH, a svojevremeno je vodio i reprezentaciju BiH u baražu protiv Portugala.
Najveći broj titula, njih 15, osvojio je Dušan Bajević. Proslavljeni igrač Veleža je u matičnom klubu i kao trener osvojio svoj prvi trofej, kup Jugoslavije 1986. godine. U toku karijere osvajao je prvenstvo Grčke čak osam puta, sa AEK-om četiri puta, te sa Olympiacosom isto toliko. Vodio je i PAOK, a sa najvećim grčkim ekipama osvajao je i kup Grčke, kao i Superkup te Liga kup.
Amar Osim osvajao je najveći broj titula u Bosni i Hercegovini, njih 10. Naravno, svih 10 sa Željezničarom, a osvojio je i ligakup Japana kao trener JEF Uniteda. Kao relativno mlad trener još 2001. godine osvojio je duplu krunu u BiH, a isti uspjeh ponovio je 2012. godine. Ukupno 11 titula donijele su mu drugo mjesto na ovoj listi.
Otac Amara Osima, Ivica Osim jedan je od najcijenjenih ljudi u Japanu. Za rubriku vjerovali ili ne je knjižica sa njegovim citatima koja se prodaje u milionskim tiražima u Zemlji izlazećeg sunca. Strauss sa Grbavice je kao trener predvodio Želju do polufinala UEFA kupa kada su plavi nesretno ispali od Videotona, a osvajao je kup Jugoslavije sa Partizanom, kup i superkup Grčke sa Panathinaikosom. Velikim trenerskim uspjehom može se smatrati njegov rad u Sturmu iz Graza koji je preporodio i doveo do dva trofeja prvaka države, trofeja pobjednika kupa i superkupa ove države. Također, osvojio je i ligakup Japana sa JEF Unitedom, te je radio kao selektor iste države.
Vahid Halilhodžić jedan je od najrespektabilnijih imena bh. fudbala u svijetu. Ovaj stručnjak do sada je doveo tri reprezentacije do Svjetskog prvenstva, a u Rusiji će 2018. godine voditi reprezentaciju Japana. Prije toga vodio je Obalu Slonovače i Alžir. Kao trener radio je u Maroku, Francuskoj, Hrvatskoj i Turskoj, a u toku karijere osvojio je pet trofeja. Osvojio je afričku Ligu prvaka, prvenstvo Maroka, drugu ligu Francuske, kup Francuske vodeći PSG u kojem je tada igrao i čuveni Ronaldinho, te prvenstvo Hrvatske sa Dinamom. Također, dobitnik je nagrade “Legija časti”, što je najveće francusko odlikovanje koje je svojevremeno uspostavio Napoleon.
Vjerovatno najveće iznenađenje koje se našlo na ovoj listi jeste ime Dragana Jovića. Prvi bh. stručnjak sa UEFA pro licencom poznat je kao veoma studiozan trener, a u toku svoje karijere osvojio je titulu prvaka BiH sa Zrinjskim, te je osvojio kup sa istom ekipom. Odnedavno je u Angoli gdje je osvojio dvije titule prvaka države. U toku karijere vodio je i ekipe Travnika, Posušja, Sarajeva i Zvijezde iz Gradačca.
Džemaludin Mušović duži niz godina radi u Kataru. On je svoju trenersku karijeru započeo 80ih godina u Čeliku koji je i uveo u prvu ligu Jugoslavije. Dva puta je osvajao titulu prvaka Katara, osvajao je i kup Emira u Kataru, te dva puta Kup Kruna-Princa u istoj državi.
Vrijedi spomenuti i Vladimira Petkovića, koji je sa Laziom osvojio kup Italije 2013. godine kada je strijelac jedinog gola bio bh. reprezentativac Senad Lulić, čime je ispisao svoje ime zlatnim slovima u historiji ovog kluba. Ovaj rođeni Sarajlija trenutno je selektor Švicarske reprezentacije.
Blaž Slišković osvojio je tri titule, a osim osvajanja naslova prvaka sa Zrinjskim, osvojio je i prvenstvo Hrvatske sa Hajdukom, te kup BiH sa ekipom Brotnja. Tri trofeja osvojio je i Ivo Ištuk, vodeći visočku Bosnu, Brotnjo i Široki Brijeg.
Naglasimo i to da je Husref Musemić osvojio dvije titule, prvenstvo i kup BiH sa fudbalskim klubom Sarajevo, a isto je ponovio i Dženan Uščuplić, koji je sa velikim uspjehom vodio i omladinske selekcije kluba sa Koševa.
Jedan od najlegendarnijih bh. stručnjaka, čovjek koji je nekada trenirao i čuvenog Franza Beckenbauera je Aleksandar Ristić. Bilo je to početkom 80ih godina dok je radio u HSV-u. Malo je poznata činjenica da je popularni “Kralj Aleks” jedan od najzaslužnijih za prvu utakmicu reprezentacije BiH u Dusseldorfu 1993. godine. Naime, on je sa Enverom Marićem, u periodu kada to niko nije htio, organizovao prijateljski susret ekipe koja je tada bila u začetku i to protiv Fortune. Inače, on je u toku karijere dva puta uvodio ekipe iz “cvajte” u Bundesligu, pomenutu Fortunu 1989. godine, i Schalke 1990. godine koji od tada nije ispao iz iste.
(Korner.ba)
