Piše: Mladen BOŠNJAK
Ne stižu nam baš vesele vijesti iz nogometne reprezentacije, ozljede i izostanci, čini se, prestižu jedan drugog. Nismo, doduše, nikad bili bez manjih ili većih turbulencija, ali nikad kao sada nas nisu zadesile nevolje pred jednu tako važnu i odlučujuću utakmicu. Ili – utakmice!
Ali, upravo zato je Duško Bajević velik! Jer je najmirniji, najstabilniji, najoptimističniji i najodlučniji kad je najteže. A, baš sad je prilično teško. Ne toliko zbog nekog suženog izbora igrača, ne toliko zbog izostanka važnih aktera, koliko zbog činjenice da su to odlučujuće, izlučne utakmice za odlazak na toliko željeni Euro. Naš selektor je čvrsto riješen odvesti nas na najveću kontinentalnu smotru, riješen je učiniti radosnim armiju naših navijača razasutih do najzabitijeg kutka Europe.
No, Bajeviću treba podrška i pomoć. Do navijača, uvjereni smo, neće biti. Opća klima, ona koju ponajviše stvaraju mediji treba biti umjerena, blaga, treba ići niz dlaku našim izabranicima i stručnom stožeru, treba ulijevati optimizam, ali umjeren i odmjeren, treba zaustaviti euforiju i svaku vrstu pretjerivanja. Medijski djelatnici, novinari dakle, posebno oni koji se direktno „vrte“ oko reprezentacije, moraju zatomiti one niske porive koji znaju uskipjeti, moraju izbjeći zamku senzacionalizma i ne težiti po svaku cijenu ekskluzivitetu koji će naštetiti svima. Igračima, navijačima, struci, i samim novinarima. (Ne apeliram bez vraga: živo se sjećam tiskovne konferencije nakon poraza od Cipra u Zenici kada su stari, iskusni podanici „sedme sile“ skoro tugovali sa Sušićem, a mlađahni, golobradi medijski onaničari nestrpljivo su cupkali čekajući red da upitaju izbornika za ostavku. Jer, valja mišiće pokazati pred legendom).
Sad trebamo u drugi plan gurnuti i suluda kadroviranja u mladoj reprezentaciji, treba zatomiti bolesne taštine, komplekse ostaviti kod kuće, i sve moguće kapacitete usmjeriti u te dvije (toplo se nadam – dvije) utakmice. Trebamo pomoći Bajeviću onako kako smo mu „pomagali“ kad je bio igrač, trebamo ga i sada doživljavati kao Princa, a budimo uvjereni da će nam debelo uzvratiti. Kao što je nekad uzvraćao golovima, sada će pobjedama u baražu.
Jer, ako prođemo baraž, gotovo je sigurno da ćemo na Euru nastupiti u najboljem sastavu, da ćemo ostaviti dobar dojam, da ćemo biti složna reprezentacija, da ćemo i na tribinama biti dostojanstveni. Jer, Bajeviću se neće moći petljati (nadri) menadžeri, neće mu moći roditelji vršiti pritiske. Nikakvi lobiji se ne tiču Duška, nikakve preporuke niti „prijateljski savjeti“. Dušan Bajević je apsolutno neovisan čovjek, neovisan stučnjak, neovisan selektor. U Nogometni savez je došao da pomogne. I pomogao je. Puno pomogao.
Pomognimo i mi sada njemu. Na način da mu ne odnemažemo!
