Piše: Mladen BOŠNJAK

Nogometna vijest dana je, svakako, najavljivanje povratka  Senada  Lulića u reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Nekolicina medija takav rasplet događaja pripisuju novom selektoru Ivaylu Petevu koji je, kako kažu, obavio razgovor sa nekadašnjim kapetanom. Bilo kako bilo, sama najava Lulićevog (eventualnog) povratka, dobra je i ohrabrujuća vijest.

Međutim, moramo biti svjesni da će to biti privremeno krpanje jedne od nekoliko ogromnih rupa nastalih u našem nacionalnom sastavu. Imajući u vidu Lulićeve godine i neumitno primicanje kraja igračke karijere.

Pravi posao će se napraviti tek onda kad otvorimo četvere oči prema nadolazećim nogometnim biserima razasutim širom svijeta, prema djeci Bosne i Hercegovine koji su već druga izbjeglička generacija. Ili, treća gastarbajterska! Kada toj djeci i njihovim roditeljima priđemo iskreno i bez fige u džepu, kad ne budemo ucjenjivali, kad gurnemo u stranu sumnjive posrednike, jedan dio njih ćemo zasigurno uvjeriti da, umjesto za Hrvatsku, Srbiju, Sloveniju, Švicarsku, itd., igraju za Bosnu i Hercegovinu.

Čast Senadu Luliću, do neba poštujemo njegov doprinos afirmaciji reprezentacije i države Bosne i Hercegovine, izuzetno ćemo cijeniti njegov povratak među „zmajeve“ koji sve manje rigaju vatru, a sve više puštaju slabašni dim na uši, ali sad su nam neophodna dugoročna rješenja, potrebni su nam mladi, potentni igrači na koje netko drugi „baca oči“, kojima se dive blještavi amfiteatri i arene nekog posve drugog svijeta.

Da bismo ih privoljeli da nastupe za „jednu i jedinu“ moramo uložiti silan trud, znanje, autoritet, novce… Veliko je pitanje postoji li u Nogometnom savezu BiH išta od toga. Postoji  li uopće volja da takvi dođu do kancelarije saveza? Jer, logično je pitanje: gdje su legende našeg nogometa, jesu li pasivne, protjerane, ponižene…? Kako isplivaju mediokriteti i razne druge neznalice koje presuđuju Bajeviću, Osimu, Sušiću… Kako će se neki mladac odlučiti igrati za BiH ako mu stanoviti funkcioner saveza „drži govor“ (o nogometu, možda je čovjek u nečem drugom ekstra stručan)?

Dakle, Ivaylo Petev nek zasuče rukave i privoli one koji nadolaze, a Senada Lulića i slične dokazane veterane ne treba posebno nagovarati, niti njihov pristanak  smatrati posebnim pregovaračkim uspjehom. Oni su odavno rekli svoje!

(U tekstu iznad su iznešeni stavovi autora, koji se nužno ne podudaraju sa stavovima portala Sportske.ba)